PROMENE MORA DA SE DOGODE,  DOGAĐAJU SE VEĆ DANAS.

Došlo je vreme da čovek izvorne svesti vrati sebi, svojoj porodici, svetu izgubljeni raj na planeti Zemlji. Vreme u kojem živimo je vreme konačnog obračuna između „savršenog“ Zla i savršenog Dobra. Savršeno Dobro će trijumfovati, budite sigurni. Znate li zašto? Zato što zlo u čoveku ne postoji, kao deo njegove izvorne prirode. Čovek je Ljubav,  jer je tvorevina Boga, a Bog je Ljubav. Ljubav isključuje zlo, podrazumeva Dobro. Ipak čovek plišane, autoritarne svesti kreira to svršeno Zlo u sebi, a onda ga širi oko sebe i planetom. Bez autoritarnosti nema zla u čoveku. Više...

TRADICIONALNA PORODICA JE PREVAZIĐENA, PLIŠANA JE NA UMORU, IZVORNA PORODICA ĆE PREŽIVETI

Dragi roditelji, šezdesetih godina prošlog veka razvijeni svet je zakonom zabranio klasičnu kaznu, a nametnuo porodicama ostale autoritarne vaspitne modele, zovimo ih, plišani, nagrađivanje i oduzimanje nagrade, prezaštićivanje deteta od rada, reda, učenja i života, verbalizam je postao  omiljen vaspitni model roditelja, kada se rečima pokušava ubediti dete da nije dobro da bude lenjo, pohlepno, agresivno, beželjno, bezvoljno, da treba s radošću da radi, uči, da treba da poštuje svoje roditelje i vaspitače, da ne treba da imitira loše virtuelne sadržaje…, a do  svega toga doveo ga je roditelj koristeći plišano vaspitanje i dopustivši da  loši  virtuelni sadržaji postanu glavni vaspitači dece. Više...

IGRA ĆE BITI RADOSTAN RAD, A RADOSTAN RAD POSTAĆE IGRA

Dragi roditelji,Ponoviću vam nešto o čemu sam vam već pričao. 

Naglasio sam da igra u ranom detinjstvu ima duboki smisao ukoliko je u funkciji čovekove unutrašnje evolucije. Vi roditelji, kao da ne znate da igra spaja decu i roditelje, i da je svrha igre da dete upamti prijatno osećanje koje traje tokom igre. Dete treba da oseti i ljutnju jer ne ide sve kao treba i radost jer je krenulo i brigu ako nije sve kako je trebalo biti i tugu što se igra bliži kraju i strah hoće li i sutra biti ovako lepo. Sve ovo je bitno jer će, sva ova osećanja neophodna za poroces igre, dete spontano preneti i na svaku vrstu rada. Danas će proces ucelovljenja teći kroz igru, sutra kroz rad.  Više...

Dadoh suvo zlato, a ostadoh „gladan“

Pozitivno uslovljavanje je gotovo nepoznato starim tradicionalnim porodicama. Nikada majka ne bi rekla detetu: „Ako obereš nekoliko redova kukuruza, dobićeš nove cipele“. Deca su bespogovorno izvršavala zadatke, koje su roditelji jasno postavljali pred njih, ne obećavajući nagradu za to. Deca nisu očekivala umetanje materijalnog interesa između njih i rada. Više...

Od tradicionalne, delimično autoritarne, preko savremene, potpuno autoritarne do izvorne porodice, oslobođene autoritarnosti

Ako je tradicionalna porodica milom, lepom rečju ili silom, štapom, klasičnom kaznom, verbalnom prinudom, postizala poslušnost i poštovanje društvenih, pisanih i nepisanih pravila, onda je ona bila delimično autoritarna.

Ako je od mogućih pet autoritarnih vaspitnih modela (kazna, nagrada, prezaštićivanje, verbalizam i zloupotreba imitatorskog oblika učenja), tradicionalna porodica koristila samo dva, (klasičnu kaznu i verbalizam, kao lepu reč), onda je jasno da je ona bila, manje autoritarna od savremene porodice, jer savremena koristi svih pet autoritarnih vaspitnih modela, zovimo ih „plišani“, jer su štap i verbalna prinuda zakonom zabranjeni. I pored zabrane fizičko i verbalno nasilje su prisutni više nego ikada. Više...

OVAKVI SU POŽELJNI, ALI..

 

Plišana baka hrani, oblači, služi, opslužuje, rinta, nagrađuje unuke za svaki korak, ćutke, trpi sva poniženja samo da bi se malo ogrejala uz svoju dečicu. Dopušta deci da sate provode uz TV, uz kompjuter, uz preglasnu muziku, podržava i ćerku i zeta u svemu, a potpuno je svesna da njena deca ne uzrastaju u dobre ljude. Više...

Za nedeljnik Pečat, Dejan Perišić 15/03/2012. Intervju sa Milicom Novković: Šta je to Izvorno vaspitanje?

U opštem metežu svi se bave posledicama, a niko ne uviđa da su „novi“ vaspitni oblici – nagrađivanje i kažnjavanje (oduzimanje nagrade) – sluge starog, srušenog autoritarnog sistema, glavni uzročnici razaranja porodice, prvo tradicionalne, a potom moderne, „plišane“.

Nacrt Zakona o pravima deteta izaziva već mesecima brojne polemike. Glavna tačka oko koje se u javnim raspravama lome koplja jeste pitanje „batine“. Po mišljenju naše sagovornice Milice Novković, dugogodišnjeg profesora srpskog jezika i književnosti u osnovnim i srednjim školama u Beogradu, na ovaj način svesno se prenebregava suštinski problem – „batina“ nije jedini nasilni metod. Naime, od autoritarnog vaspitanja, koje je počivalo na „batini“, prešlo se na moderno „plišano-nasilno“ vaspitanje koje je „batinu“ zamenilo „pozitivnim uslovljavanjem i blagom prinudom“, odnosno nagradom (potkupljivanjem dece) i prinudom (uskraćivanjem nagrade). Na taj način oblikuje se pohlepno i frustrirano dete, puno potisnute agresije, jer nije vaspitavano sa ljubavlju već „low tach“ nasiljem. Više...

VASPITANJE BEZ KAZNE I BEZ NAGRADE

“Gde je batina – tu je strah, gde je strah – Ljubav ne niče. Gde je “šargarepa” – tu je interes, gde je interes – Ljubav ne cveta”, poručuje Milica Novković, autor knjige “Porodični bukvar”.

Vaspitanje dece je najveća umetnost. U ovoj, kao i svim ostalim umetnostima, potrebni su talenat, rad i neizmerno mnogo ljubavi. Više...

SKINIMO KANTE SA GLAVA, DOLAZI DOBRO

Ljudi danas, i pored tolikih škola, ostaju neobrazovani ili poluobrazovani, a pritom i nemoralni. Nije to volja nekog Komiteta, neke zavereničke grupe. To je samo redosled stvari. Još u kolevci, dete se stavlja pred šarene virtuelne slike prepune nasilja. Polaskom u školu, deca su već virtuelni starci, a čiči škola ne treba. Čiča je sve „video“, „proživeo“, „naučio“. Kakva slova, kakvi brojevi? Deca kao da uzvikuju: „Rušite škole, deca vas mole!“ Više...