Niko nije kriv, a najmanje vaši roditelji, za sva vaša neispunjena očekivanja. Kako može da bude kriv onaj koji nema znanje.
Autoritarni sistem je čuvao sebe, a to danas čine njegove sluge, plišani vaspitni modeli.
Radujte se što ste pioniri izvornog vaspitanja, kojim ćemo stići do Izvora.
Roditelji tradicionalne svesti su se pitali zašto ih niko nije učio kako da vaspitavaju decu. Te reči nisu ni bile potrebne, jer je reč o dresuri, koja je trajala vekovima i prenosila se s kolena na koleno. Sve se nosilo u iskustvu. Dete se rodi, a tradicionalni roditelj počinje da funkcioniše, kao nekada njegov roditelj. Ponavlja se sve ono, što mu je najviše smetalo kao detetu, a zaklinjao se da nikada neće svom detetu činiti ono što je njemu činio njegov.
Savremena porodica je preopterećena edukacijama. Roditelji su zbunjeni. Pitaju se šta se dogodilo da sada ne znaju ni da vaspitavaju rođeno dete. Pri tom, što više čitaju, uče, slušaju savete stručnjaka, rezultati vaspitanja su sve lošiji. Sve edukacije se svode na dresuru roditelja kako da umesto fizičke prinude usvoje plišanu. Prinuda je prinuda. Vremenom roditelji odustaju od svih vrsta edukacija, jer odustaju i od svoje dece, od porodice. Vama se to neće dogoditi.
Dragi roditelji, vi sada usvajate znanje izvornog vaspitanja, otkrivate uzročnike svojih muka. Ne tražite grešku u sebi, društvo vam je, a da vas nije pitalo, nametnulo plišano vaspitanje. Hrabro se oslobodite kazne i nagrade u odnosima i radost se vraća u naša srca, u naš dom. Grešaka će biti, ali sve manje i manje, na radost svih.
(odlomak iz “Porodičnog bukvara”, 2018.)
* sva prethodna izdanja “Porodičnog bukvara” objavljena su na našem sajtu i nalaze se u odeljku Čitajte bukvar.