O MAJKAMA I SAMORADU IZ PRAKSE

Na osnovu dugogodišnjeg iskustva, u radu sa savremenom porodicom, uočila sam da su savremene majke najveća kočnica u razvoju samorada. Majka na verbalnom nivou, zagovara da svi treba da rade u porodici. Stalno se žali kako je premorena, kako je žrtva, kako su svi nezahvalni, kako ne cene njen trud i mnogo toga. Ona je često primer da deci objasnimo šta je to verbalna demokratija, Svi ti govore, kako treba da budeš vredan i pošten, a nisu ti stvorili čovečne uslove, za realizaciju sebe. Pri tom kad ti pođe za rukom da budeš i vredan i pošten bivaš ili ismejan, omalovažavan ili kažnjavan. Zato svi brzo odustaju i od vrednog rada i od poštenja. Tako i majka, kada oseti napredak svih, zaustavlja sve munjevitom brzinom. Više...

MAJKA NADA I SIN NIKOLA

Sukobi između majke i sina traju danima. Iako je pao na popravni, mladi srednjoškolac gluvari noću i dolazi kući u zoru. Spava gotovo do majčinog povratka sa posla. Ne radi ništa. Zahteva privatne časove, a sam knjigu ne dotiče. Oko pet sati provodi na kompjuteru i telefonu. Preglasnom muzikom muči majku i teško bolesnu baku (rekoh vam da sve porodice liče jedna na drugu, niste mi verovali). Umoran, neispavan sin je spreman, da na svaku majčinu reč, reaguje drsko. Zamahnuo bi on, ali je još mlad, još mu vreme nije, tako razmišlja. Više...

Da je bilo više novca, ne bih znao šta sam odgajio

Priču počinjem od kraja. Tri noći uzastopno ćerka šamara oca, jer se usudio, da prvi put, za njenih devetnaest godina, kaže: „Ne, ne dam!“. Pohlepna ćerka je tražila više novca, nego što je do skoro dobijala. Četvrte večeri ćerka teatralno izjavi: „Ima sponzora svuda oko nas!“. Mlada je, lepa, školovana, sve videla na filmu, o svemu su joj potanko pričale drugarice iz uglednih kuća, a sa takvima se samo i družila. I ona je kao i one vredno učila, bavila se sportom, svirala, plesala, bila „lepo“ vaspitana, uvek „skockana“po poslednjoj modi, pri tom poslušna, mamina i tatina, devojčica. Više...

Ne odustaju svi

Ima nešto, što vam nisam otkrio u razgovoru, jer me je bilo sramota. Reč je o vikendima, kada sam se opijao, misleći da je to način da zaboravim lične, porodične i probleme na poslu. Moji drugovi i ja smo rano navučeni na alkohol. Verovali smo da je opijanje pravi vid uživanja. Stid me je kad se setim da sam do nedavno sedao sa polupijanim i pijanim momcima i devojkama u auto. Divljali smo putevima, nemajući svest da ugrožavamo i svoje i tuđe živote. Više...