Glas, dar od Boga, najlepši dar prirode

Nema čoveka, priznaćete, koji ne voli muziku, jer je kosmos utemeljen na oktavi. Istina, svako voli vrstu muzike koja je u skladu sa njegovom očuvanom ili razbijenom harmonijom. Ne treba ništa da komentarišem. Vi sve čujete. Čujete muziku vaše dece, slušate muziku koju ste sebi odabrali. Zaključite koliko je ko izgubio harmoniju.  (…) Više...

RODITELJSKA KONTROLA TINEJDŽERA

Šta nam preostaje osim kontrole?

Reči kontrola, kontrolisati, kontrolor, frik ili malo normalniji su danas u upotrebi, kao nikada. Svako svakoga kontroliše, momak devojku, devojka momka, muž ženu i obrnuto, šef radnike, država građane, kamere i čuda tehnologije sve i svakoga. Svako danas ima svog kontrolora i svako je nekome kontrolor. Najjača kontrola tek dolazi, kontrola čoveka i čovečanstva čudima tehnologije. Možda su svi oblici kontrole u malom samo uvertira u ono najstaršnije, u sveopštu kontrolu i pretvaranje ljudi u robote. Više...

Ne lomite me, molim vas

Dete se rađa sa božijim darovima: Dobrotom, kao Uskršnjom Radošću i Slobodom, rađa se  sa Izvorom na kojem su Ljubav Hristova i Istina, kao jednota, jer je to Istina večna. Sve ove darove dete donosi na svet i povezano je sa njima. Prvih nekoliko godina dete nema svest o darovima. Svesti nema, ali živi na njihovim principima. Kad god roditelj pokuša da detetu nametne moralnu, čovečansku istinu, prolaznu, klasnu, autoritarnu istinu, bilo koje vrste dete se od tih „istina“ brani cikom, vikom, odbijanjem, jer ima zdrav nagon izvorne borbenosti. Brani večnu Istinu u sebi, jer prepoznaje da se čovečanska i božanska Istina ne poklapaju. Roditelj, u neznanju, takvo ponašanje deteta proglasi bezobrazlukom i smatra da to treba saseći u korenu, misleći da je to vaspitanje i da ga vaspitati znači što brže uklopiti u vrednosti sveta u koji je došao. Više...

Negativne ili pozitivne misli su posledice negativnog, odnosno pozitivnog uslovljavanja uma

U tradicionalnom vremenu, kada su u upotrebi bili samo štap i lepa reč, dete je imalo slobodu izbora, u okviru autoritarnosti. Silom ili milom menjalo je svoju izvornu prirodu. Mogao se opredeliti za zlo ili dobro, uglavnom i zlo i dobro su imali klasni karakter. Vekovima mislimo da nam je Gospod podario tu vrstu slobode, slobodu izbora između zla i dobra. Nije. Podario nam je Slobodu da živimo i radimo u okvirima Dobra i Ljubavi. Dakle, čovek je od Boga dobio dar da bude nasušna Dobrota. Da je drugačije imali bi smo razlog da sumnjamo u Boga, kao vrhunsko Dobro. Više...

„IZGUBILA/O SAM PO-VERE-NJE u tebe“

Ovo je rečenica koju svakodnevno upućuju roditelji svojoj deci ili upućuju suprižnici jedno drugom ili prijatelj prijatelju, u zemlji Srbiji. Godinama sam olako prihvatala to kao iskaz koji je u redu i ima neko duboko značenje za onoga koji to izgovara, jer je on povređen i nekako je povređeni uvek u pravu. Onaj drugi je krivac i bilo šta da učini neće moći tako lako da smanji bol roditelju, prijatelju, supružniku zbog izgubljenog poverenja u njega. Danas ću pokušati da ove iskaze osvetlim iz ravni Izvorne svesti, na drugi način, jer će možda uskoro i ova rečenica prestati da postoji u Srbiji. Ima li ovde mesta za podelu na krivog i pravog? Mislim da nema. Da bi  bilo lakše pratiti moje tumačenje govoriću o roditelju i detetu, u ovom kontekstu. Više...

PROMENE MORA DA SE DOGODE,  DOGAĐAJU SE VEĆ DANAS.

Došlo je vreme da čovek izvorne svesti vrati sebi, svojoj porodici, svetu izgubljeni raj na planeti Zemlji. Vreme u kojem živimo je vreme konačnog obračuna između „savršenog“ Zla i savršenog Dobra. Savršeno Dobro će trijumfovati, budite sigurni. Znate li zašto? Zato što zlo u čoveku ne postoji, kao deo njegove izvorne prirode. Čovek je Ljubav,  jer je tvorevina Boga, a Bog je Ljubav. Ljubav isključuje zlo, podrazumeva Dobro. Ipak čovek plišane, autoritarne svesti kreira to svršeno Zlo u sebi, a onda ga širi oko sebe i planetom. Bez autoritarnosti nema zla u čoveku. Više...

TRADICIONALNA PORODICA JE PREVAZIĐENA, PLIŠANA JE NA UMORU, IZVORNA PORODICA ĆE PREŽIVETI

Dragi roditelji, šezdesetih godina prošlog veka razvijeni svet je zakonom zabranio klasičnu kaznu, a nametnuo porodicama ostale autoritarne vaspitne modele, zovimo ih, plišani, nagrađivanje i oduzimanje nagrade, prezaštićivanje deteta od rada, reda, učenja i života, verbalizam je postao  omiljen vaspitni model roditelja, kada se rečima pokušava ubediti dete da nije dobro da bude lenjo, pohlepno, agresivno, beželjno, bezvoljno, da treba s radošću da radi, uči, da treba da poštuje svoje roditelje i vaspitače, da ne treba da imitira loše virtuelne sadržaje…, a do  svega toga doveo ga je roditelj koristeći plišano vaspitanje i dopustivši da  loši  virtuelni sadržaji postanu glavni vaspitači dece. Više...