
Danas je ugrožen sam opstanak porodice, kakvom je poznaje tradicionalan, i čovek poluplišane svesti. Postojeće porodice instinktivno osećaju da njihov kraj znači i kraj čoveka na planeti. Otuda vapaj, pitanja i potraga za krivcem. Porodica nalazi krivca u društvu, u njegovim institucijama. „Neki drugi su krivi za naše propadanje“, kukaju tradicionalne i poluplišane porodice. Ne mogu da shvate da je porodica starija od svake društvene institucije, da je ona rodila, odljuljala, prihvatila plišano vaspitanje, odgajala, vaspitala, kako joj je novi svetski poredak predložio i na kraju, poslala svoja čeda, da kreiraju društvo, po meri svoje plišane svesti.
Kako porodica seje, tako i žanje. Pogledamo li savremeno društvo, svet, ne možemo se pohvaliti da smo ga uredili po meri Čoveka izvorne svesti. Mnogo je straha, besa, pohlepe, zavisti, pakosti, osećanja krivice, nasilja, bolesti, zagađene prirode, a ljubavi, dobrote, psiho-fizičkog zdravlja, izvorne inteligencije ima samo u tragovima. Mnogo je nasilja, malo ili nimalo Ljubavi. Svako u drugom vidi krivca, niko da se doseti da odbaci i štap i šargarepu u vaspitanju i da kaže: „Niko nije kriv, krivi su plišani vaspitni modeli i njih valja odbaciti.“
Dete ima prirodnu potrebu za izvornom porodicom. Izvornu porodicu ne može uspešno zameniti ni jedna društvena institucija, ni jedan oblik moderne porodice, poput istopolnih zajednica, komuna ili smeštanje dece u nove porodice, za šta se mnogi danas zalažu. Na sreću, izvorna porodica će nastajati, uprkos svemu što se dešava.
Voleli biste svet bez rata, bez droge, bez teških bolesti, bez gladi, bez nasilja?! Da li ćete stvoriti takav svet zavisi od vas. Ovog trena odrecite se dresure svoje dece, štapom i šargarepom i krenite da gradite izvornu porodicu. Ne čekajte da vam društvo to odobri. Pokrenite se jer vi činite društvo.
prof. Milica Novković